Zločin u Bučju

U obnovljenom postupku protiv odsutnih osuđenika Luke Ponorca, Luke Nikodinovića, Miodraga Simeunovića i Rajka Drekovića dana 13. srpnja 2009. godine doneseno je rješenje kojim je, temeljem Zakona o općem oprostu, obustavljen kazneni postupak protiv navedenih osoba.

OPTUŽNICA I TIJEK POSTUPKA

Optužnicom broj KT-82/92 od 27. siječnja 1993. optuženicima se stavljalo na teret da su dana 28. kolovoza 1991. oko 13 sati u selu Lučinci, općina Požega, kao pripadnici srbo-četničkih formacija koje su bile locirane na Bučju, naoružani došli u skladište prodavaonice PPK Kutjevo u kojem je radio Makarun Željko, te uzeli od istog razne robe, a zatim pod prijetnjom oružja natjerali ga da pođe sa njima, te ga odveli na Bučje gdje je bio zatočen 42 dana, a zatim su ga psihički i fizički maltretirali, kao i druge zatočenike – civile sa područja Slavonije, izgladnjivali ih i tukli da bi ga nakon 42 dana zatočeništva razmjenili, te su time protivno 4. Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba mučili civilno stanovništvo te nečovječno postupali prema njemu, pa su time počinli krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. OKZ RH.

Optužnicu od 27. siječnja 1993. pogledajte ovdje.

Optuženicima se sudilo u odsutnosti.

Dana 26. travnja 1993. na Okružnom sudu u Požegi objavljena je presuda broj K-6/93 kojom su okrivljenici Luka Ponorac, Luka Nikodinović, Miodrag Simeunović i Rajko Dreković proglašeni krivima te su im izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 godina svakom.

Presudu Okružnog suda u Požegi od 26. travnja 1993. pogledajte ovdje (pdf, 1.303 KB).

VSRH je (presuda broj KŽ-542/93 od 29. srpnja 1993.) odbio žalbe branitelja optuženika i okružnog javnog tužitelja kao neosnovane te je presuda Okružnog suda u Požegi postala pravomoćna.

ŽDO u Požegi je dana 11. veljače 2009. podnijelo zahtjev za obnovom postupka, kojeg je prihvatilo izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Požegi.

Zahtjev za obnovom postupka pogledajte ovdje.

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Požegi rješenjem je doputilo obnovu kaznenog postupka. Pogledajte Rješenje (pdf, 566 KB).

Glavna rasprava je zakazana za dan 08. srpnja 2009. godine. Navedenog dana glavna rasprava nije započela, ali je istoga dana izvanraspravno ispitan oštećenik Željko Makarun, a potom je i ŽDO izmijenilo optužnicu. Njome se optuženike tereti da su dana 28. kolovoza 1991. oko 13 sati u selu Lučinci, općina Požega, kao pripadnici srbo-četničkih formacija koje su bile locirane na Bučju, naoružani došli u skladište prodavaonice PPK Kutjevo u kojem je radio Makarun Željko, te uzeli od istog razne robe, a zatim pod prijetnjom oružja natjerali ga da pođe sa njima, te ga odveli na Bučje, dakle da su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, pa da su time počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, oružane pobune, označeno i kažnjivo po čl. 236. f. KZ RH.

Izmijenjenu optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Požegi od 08. srpnja 2009. možete pogledati ovdje.

Županijski sud u Požegi je 13. srpnja 2009. godine, temeljem Zakona o općem oprostu, donio rješenje kojim je obustavio kazneni postupak protiv Ponorca, Nikodinovića, Simeunovića i Drekovića.

Navedeno rješenje možete pročitati ovdje (pdf, 715 KB).

OPĆI PODACI

Županijski sud u Požegi

Vijeće za ratne zločine: sudac Predrag Dragičević, predsjednik Vijeća, sudac Žarko Kralj, član Vijeća, sutkinja Jasna Zubčić, članica Vijeća

Predmet: K-6/09

Optužnica: ŽDO-a u Požegi, br. KT-82/92 od 27. siječnja 1993. godine, izmijenjena 08. srpnja 2009.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. OKZ RH, nakon izmjene optužnice oružana pobuna iz čl. 236. f. KZ RH.

Tužitelj: Krešimir Babić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Požegi

Osuđenici: Luka Ponorac, Luka Nikodinović, Miodrag Simeunović i Rajko Dreković

Branitelj: Karlo Gregurić, branitelj po službenoj dužnosti

Žrtva : Željko Makarun

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

BUCJE – izvjestaji s pracenja sudjenja

MIŠLJENJE

Županijski sud u Požegi je nakon provedenog obnovljenog postupka 13. srpnja 2009. donio rješenje kojim je temeljem Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak protiv Luke Ponorca, Luke Nikodinovića, Miodraga Simeunovića i Rajka Drekovića, koji su 1993. u odsutnosti pravomoćno osuđeni na po 8 godina zatvora.

Okružno javno tužilaštvo u Požegi podiglo je 1993. optužnicu protiv Luke Ponorca, Luke Nikodinovića, Miodraga Simeunovića i Rajka Drekovića, radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Stavljeno im je na teret da su u kolovozu 1991. kao pripadnici srbočetničkih formacija naoružani došli u skladište prodavaonice u kojem je radio Željko Makarun, od istog uzeli razne robe, a zatim ga pod prijetnjom oružja odvezli u Bučje gdje je bio zatočen 42 dana, te da su ga ondje, kao i druge zatočenike, fizički i psihički maltretirali, izgladnjivali ih i tukli, da bi ga nakon 42 dana zatočeništva razmjenili.

Iz iskaza oštećenog Makaruna navedenog u obrazloženju optužnice proizlazi da su ga upravo okrivljenici prisilno odveli u navedeni logor te da je ondje bio više puta ispitivan. No nije navedeno tko ga je ispitivao i fizički maltretirao.

U nastavku obrazloženja optužnice tužiteljstvo je zaključilo da su oštećenika Željka Makaruna okrivljenici oteli i odveli u Bučje te da su ga sa nekoliko drugih nepoznatih osoba upravo okrivljenici fizički i psihički maltretirali.

Prilikom prvog suđenja oštećenik je iskazao da je prilikom saslušavanja u Bučju imao povez preko očiju, a s obzirom na postavljena pitanja, zaključio je da ga ispituju osobe koje ga poznaju te da su ga i optuženici mogli fizički napadati i maltretirati.

Okružni sud u Požegi proveo je postupak i u travnju 1993. donio presudu kojom su optuženici u odsutnosti proglašeni krivima te je svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

Prvostupanjska presuda je u srpnju 1993. potvrđena presudom Vrhovnog suda RH.

Optužnicom i presudom djelo je kvalificirano ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, iako je Tomislav Makarun naveo da je u kritično vrijeme bio pripadnik rezervnog sastava MUP-a. Naveo je i da su optuženici to znali te da je u Bučju ispitivan o oružju koje je zadužio kao rezervni policajac.

Iz navedenog proizlazi zaključak da oštećenik u inkriminirano vrijeme nije bio civilna osoba, iako je zarobljen u skladištu prodavaonice u kojoj je radio. Smatramo da je kao zarobljeni pripadnik rezervnog sastava MUP-a podlijegao odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949.[1]

Iz iskaza oštećenog očito je da je protiv njega počinjeno kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, s obzirom da je prilikom ispitivanja fizički zlostavljan, no on nije naveo tko ga je točno zlostavljao niti je naveo da su to činili upravo okrivljenici.

Okrivljenici su, sudjelujući u oružanoj pobuni, zarobili oštećenika, no nijednim dokazom nije potkrijepljeno da su počinili bilo koju radnju kojom bi počinili ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

No, u veljači 2009. ŽDO iz Požege je podnijelo zahtjev za obnovom kaznenog postupka, koji je temeljilo na izvješću i službenoj zabilješci o obavljenom razgovoru sa oštećenikom Željkom Makarunom.[2]

Županijski sud u Požegi dozvolio je obnovu kaznenog postupka.

U srpnju je (izvanraspravno) ispitan oštećenik Željko Makarun. U svom je iskazu naveo da su optuženici, koje je poznavao od ranije, vjerojatno ciljano došli po njega i odveli ga u Bučje i da nisu imali zapreku da osim njega odvedu i još bilo koga drugoga. Posebno je naveo da optuženici nisu bili stražari u Bučju i da ih ondje uopće nije vidio.

Potom je ŽDO iz Požege izmijenilo optužnicu. Optuženicima je stavljeno na teret da su kao pripadnici srbočetničkih formacija koje su bile locirane na Bučju naoružani došli u skladište prodavaonice u kojem je radio Željko Makarun, uzeli od njega razne robe, a zatim ga pod prijetnjom oružja natjerali da pođe s njima i odveli ga u Bučje te da su time sudjelujući u oružanoj pobuni počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, oružanu pobunu iz čl. 236. f. KZ RH.

Mišljenja smo da je 1993. godine protiv navedenih okrivljenika olako podignuta optužnica, da je sudski postupak koji je uslijedio proveden bez težnje za potpunim i pravilnim utvrđivanjem činjeničnog stanja, što je dovelo do osude zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

S obzirom da je DORH najavio podnošenje zahtjeva za obnovama postupaka u odnosu na čak 90 osoba u odsutnosti osuđenih za kaznena djela ratnih zločina, ovaj je postupak očito samo jedan primjer ranije neprofesionalno vođenih i etničko pristranih suđenja.

No niti obnovljeni postupak nije bio lišen pogrešnog postupanja suda, ovaj puta procesnopravne prirode. Naime, nakon što je tužiteljstvo izmjenilo optužnicu, vijeće je temeljem Zakona o općem oprostu obustavilo kazneni postupak protiv okrivljenih, ali je propustilo ukinuti i ranije (osuđujuće) presude Okružnog suda u Požegi i VSRH. [3]

Stoga trenutno u odnosu na okrivljenike egzistiraju različite odluke, ranija osuđujuća presuda Okružnog suda u Požegi potvrđena presudom VSRH i rješenje o obustavi postupka od 13. srpnja 2009. godine.


[1] Ratni zarobljenici, u smislu Ženevske konvencije jesu “1. pripadnici oružanih snaga stranke sukoba, kao i pripadnici milicija i dobrovoljačkih odreda koji ulaze u sastav tih oružanih snaga; 2. pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljačkih odreda…”.
[2] Od 01. siječnja 2009. u pogledu izvanrednog pravnog lijeka obnove kaznenog postupka primjenjuju se odredbe novoga Zakona o kaznenom postupku (NN, 152/08). Novost je da i državno odvjetništvo može u korist osuđenika zahtijevati obnovu kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom, bez obzira je li osuđenik prisutan.
[3] Stavak 2. članka 508. ZKP-a (NN 152/08) glasi: “Ako se novi postupak obustavi do početka rasprave, sud će rješenjem o obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu.”