Zločin u karlovačkom naselju Sajevac

 

Na Županijskom sudu u Zagrebu 17. prosinca 2010. započela je glavna rasprava u predmetu Željka Gojaka, optuženog za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – ubojstvom troje članova obitelji Roknić.

Dana 28. veljače 2012. presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu opt. Željko Gojak proglašen je krivim zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – počinjenog usmrćivanjem djevojčice Danijele Roknić i oštećene Dragice Ninković.

Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

VSRH je 16. svibnja 2013. odbio kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženom Željku Gojaku stavljeno je na teret da je 05. listopada 1991. u karlovačkom naselju Sajevac, za vrijeme ratnog sukoba na liniji razgraničenja s okupiranim teritorijem, gdje se nalazio kao djelatnik PU karlovačke sa zadaćom obrane Karlovca od napada paravojnih srpskih postrojbi i jedinica JNA, protivno čl. 3. st. 1. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. g., zajedno s više nepoznatih pripadnika Zbora narodne garde ušao u obiteljsku kuću Marka Roknića te u prostoru kuhinje s više hitaca iz vatrenog oružja lišio života članove njegove obitelji Dragicu Ninković i Danijelu Roknić, dok su u hodniku kuće pucali u Marka Roknića i lišili ga života, dakle, da je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijao civilno stanovništvo, čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Optužnica je izmijenjena na glavnoj raspravi 28. veljače 2012.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 4-K-rz-2/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Siniša Pleše, predsjednik Vijeća, sutkinja Martina Maršić, članica Vijeća, sutkinja Gordana Mihela Grahovac, članica Vijeća – nakon ponovnog započinjanja postupka u lipnju 2011. izmijenjeno je vijeće: sudac Ivan Turudić, predsjednik Vijeća, sutkinja Lidija Vidjak, članica Vijeća, sudac Ratko Šćekić, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-188/10 od 22. studenoga 2010., izmijenjena na glavnoj raspravi 28. veljače 2012.

Zastupnik optužbe: Jurica Ilić, zamjenik ŽDO-a u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženik: Željko Gojak, u pritvoru od 22. listopada 2010.

Branitelj optuženika: Mijo Golub, odvjetnik iz Zagreba

Punomoćnica oštećenika: Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba

Žrtve: Marko Roknić, Dragica Ninković i mlt. Danijela Roknić

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

SAJEVAC izvjestaji s pracenja sudjenja

 

PRESUDA

Dana 28. veljače 2012. presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu opt. Željko Gojak proglašen je krivim zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – počinjenog usmrćivanjem djevojčice Danijele Roknić i oštećene Dragice Ninković. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.
VSRH je 16. svibnja 2013. odbio kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog te je potvrdio prvostupanjsku presudu. Presudu VSRH pogledajte ovdje. 

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O POSTUPKU

Postupak je proveden u razumnom roku. Od uhićenja i pritvaranja (svibanj 2010.) do objave prvostupanjske presude (veljača 2012.) protekla je 1 godina i 9 mjeseci. Tijekom postupka uočili smo opterećenost Županijskog suda u Zagrebu zbog povećanog priliva kaznenih predmeta, što je rezultiralo izmjenom u sastavu raspravnog vijeća, zbog koje je rasprava morala iznova započeti. Nepravodobno dostavljanje strankama pojedinih dokumenata prouzrokovalo je odgodu jednog ročišta. No ročišta glavne rasprave zakazivana su u pravilnim intervalima pa postupak možemo ocijeniti efikasnim.

No uočili smo problem u pohrani i čuvanju materijalnih dokaza. Naime, tijekom postupka postalo je upitno gdje su pohranjeni materijalni dokazi izuzeti prilikom očevida te čuva li sud odjeću žrtava izuzetu prilikom ekshumacije. Navedeni dokazi naposljetku su pronađeni kod vještaka balističara, koji nakon izrade nalaza i mišljenja iste nije vratio sudu. Ovakvo ponašanje moglo je ugroziti dokazni postupak.

 

Tijek postupka

Optužnica i izmjene optužnice

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-188/10 od 22. studenoga 2010. Željka Gojaka se teretilo za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva likvidacijom Dragice Ninković, maloljetne Danijele Roknić i Marka Roknića. Na glavnoj raspravi održanoj 28. veljače 2012. ŽDO u Zagrebu je izmijenilo činjenični opis optužnice na način da je iz opisa izvršenja kaznenog djela izostavljen dio inkriminacije vezan uz usmrćenje Marka Roknića, s obrazloženjem da za isto protiv okrivljenog Gojaka nema dovoljno dokaza.

Dokazni postupak

Istražni postupak, pokrenut tek 2010., iniciran je izjavom oštećene Branke Roknić danom u vanparničnom postupku proglašenja nestale osobe (Danijele Roknić) umrlom pred Općinskim sudom u Karlovcu tijekom 2006. godine. Daljnji poticaj kaznenom procesuiranju bila je izjava Branke Roknić Tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije, koju je Tužilaštvo proslijedilo DORH-u. Tijekom 2009. je Ana Gojak, očevidac događaja, dala iskaz istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu. Posmrtni ostaci Marka Roknića, Danijele Roknić i Dragice Ninković ekshumirani su 15. travnja 2010.

Tijekom dokaznog postupka saslušano je 15 svjedoka. Samo dvoje svjedoka su neposredni očevici izvršenja ratnog zločina: oštećena Branka Roknić i svjedokinja Ana Gojak (saslušana samo tijekom istrage, preminula prije glavne rasprave). Ostali svjedoci nisu imali izravnih saznanja o događanjima u kući Marka Roknića u Sajevcu. Iskazivali su o događajima koji su prethodili izvršenju ratnog zločina, koji, po stajalištu suda, nisu bili značajni za utvrđenje odlučnih činjenica. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedokinja očevidaca, koja su uvelike potvrđena vještačenjima liječnika patologa te balističara.

Odluka o kazni

Pri odluci o visini kazne sud je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio obiteljske prilike, raniju neosuđivanost, smanjenu ubrojivost, kao i kasniji razvoj PTSP-a.

Kao otegotne okolnosti cijenjene su okolnosti počinjenja djela: bezobzirnost, posebno iskazana surovost i potpuni izostanak humanosti (pucanje djevojčici u leđa u trenutku kada je majka pokušava zakloniti držeći je u krilu), čime je iskazan visok stupanj kriminalne volje za usmrćenjem osoba koja nisu na bilo kakav način pridonijele ratnim zbivanjima, kao i nanesenu patnju majci ubijene djevojčice koja je bila prisiljena ostaviti ranjeno dijete kako bi se pobrinula za prijevoz do bolnice, i sina/brata djevojčice (tada starog 15 godina) koji se cijelo vrijeme skrivao na tavanu kuće te pronašao mrtvog oca, sestru i tetu.