Zločin u naseljima Općine Gračac (opt. Đuro Dragičević i dr.)

Postupak protiv Đure Dragičevića, Ivana Gnjatovića i Petra Stojanova, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Okružni sud u Gospiću

Broj predmeta: K-16/92

Raspravno vijeće: sutkinja Matilda Krunić, predsjednicaVijeća, sudac Pavao Rukavina, član Vijeća, suci porotnici Stjepan Vukelić, Branko Trešnjić i Ivanka Maoduš, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva Gospić broj KT-42/92 od 20. studenoga 1992. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Đuro Dragičević, Ivan Gnjatović i Petar Stojanov, nedostupni

Branitelj optuženika: Stjepan Nikšić, odvjetnik iz Gospića

Presudom Okružnog suda u Gospiću broj K-16/92-13 od 23. rujna 1993. godine optuženici su proglašeni krivima što su od 4. travnja 1991. pa nadalje, opt. Dragičević kao zapovjednik vojnih objekata “Krivalj” i “Metres” u Sv. Roku, a optuženici Gnjatović i Stojanov kao vojne osobe zaposlene u tim objektima, u više navrata izdavali vojnicima naredbe da u sklopu ratnih operacija koje je provodila JNA na području Sv. Roka, Lovinca, Ličkog Cerja, Ričica u Općini Gračac, naseljenih isključivo hrvatskim stanovništvom, pucaju po stanovništvu i civilnim objektima, sprječavaju snabdijevanje tih sela potrebnim namirnicama, što su naredili rušenje dalekovoda kako bi stanovnici ostali bez električne energije i vode, sprječavali evakuaciju starijih i bolesnih, u cilju etničkog čišćenja nagovarali stanovništvo da se iseli, što je imalo za posljedicu smrt većeg broja civila, potpuno uništenje stambenih i gospodarskih zgrada. Nakon toga omogućili su pripadnicima četničkih i vojnih formacija pljačkanje pokretne imovine.

Opt. Dragičević i opt. Gnjatović osuđeni su na kazne zatvora od po 20 godina svaki, a opt. Stojanov na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

PRESUDA VSRH

Vrhovni sud Republike Hrvatske 8. ožujka 1995. godine odbio je žalbu branitelja optuženih i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Rješenje VSRH broj I Kž-935/1993-3 od 8. ožujka 1995. pogledajte ovdje.