Zločin u Popovcu

Na Županijskom sudu u Osijeku završen je ponovljeni postupak protiv Stojana Pavlovića, Đure Urukala i Branka Berberovića. Dana 07. srpnja 2009.g. objavljena je nepravomoćna presuda kojom je okr. Stojan Pavlović osuđen na 3 godine zatvora, okr. Đuro Urukalo na 2 godine zatvora i okr. Branko Berberović na 1 godinu i 6 mjeseci zatvora za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH u baranjskom selu Popovac u razdoblju od kolovoza 1991. do kraja 1996. godine.
VSRH je na sjednici vijeća održanoj 09. veljače 2010. godine potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO-a u Osijeku broj K-DO-8/2003, od 12. svibnja 2003., Stojan Pavlović, Đuro Urukalo, Branko Berberović i Milan Šarić optuženi su da su u razdoblju od kolovoza 1991. godine do 1996. godine u baranjskom selu Popovac počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, a Đuro Urukalo je optužen i da je nedozvoljeno posjedovao eksplozivne tvari te da je počinio i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona.

Optužnicu ŽDO-a u Osijeku br. K-DO-8/2003, od 12. svibnja 2003. godine možete pogledatiovdje (PDF, 808 KB).

Podneskom od 19. ožujka 2004. godine izmijenjen je činjenični opis, zakonski opis te pravna kvalifikacija optužnice.

Okrivljenike Pavlovića, Urukala i Berberovića se tereti da su u razdoblju od kolovoza 1991. do kraja 1996. godine u baranjskom selu Popovac, Pavlović kao član Štaba TO Popovac, a i kao neformalni zapovjednik svih vlasti u Popovcu, Urukalo kao član Štaba i komandant civilne zaštite, a Berberović kao pripadnik TO, u nakani da selo Popovac učine etnički čistim srpskim područjem, sudjelovali u radu Štaba u kojem su se donosile i izvršavale odluke kojima je civilno nesrpsko stanovništvo izvrgnuto fizičkom i psihičkom zlostavljanju, nezakonitim uhićenjima i privođenjima, ispitivanju, premlaćivanju i mučenju, tjeranju na prisilni rad te raznim drugim oblicima zastrašivanja, uslijed čega je najveći dio nesrpskog stanovništva Popovca morao napustiti svoje kuće i prijeći na slobodni dio RH.

Tereti ih se da su se nečovječno postupali prema civilnom stanovništvu, nanosili im ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja, provodili raseljavanje, primjenjivali mjere zastrašivanja i terora, uzimali taoce, prinuđivali na službu u oruženim snagama neprijateljske sile, provodili protuzakonita zatvaranja i prinuđivali na prinudni rad, pa da su time počinili k.d. ratnog zločina protiv civilnog stanovnika iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.
Okr. Urukalo optužen je i da je 04. ožujka 2003. godine u svojoj obiteljskoj kući u Popovcu držao jednu ručnu bombu, jedan upaljač za ručnu bombu te šest tromblonskih mina te da je time počinio k.d. nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 235. KZ RH.

Okr. Šarić je optužen da je prihvatio oružje i pridružio se pobunjenicima protiv ustavnopravnog poretka RH postavši najprije pripadnikom tzv. TO Popovca, a naknadno i Milicije RSK te da je sudjelovao u različitim aktivnostima navedenih formacija pa da je na taj način počinio kazneno djelo protiv RH – oružanu pobunu iz čl. 235. KZ RH.

Izmijenjenu optužnicu od 19. ožujka 2004. godine pogledajte ovdje (PDF, 133 KB).

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: Krz-39/08

Vijeće za ratne zločine: sudac Damir Krahulec, predsjednik Vijeća; suci Drago Grubeša i Mario Kovač, članovi Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Osijeku, K-DO-8/2003, od 12. svibnja 2003. godine, izmijenjena 19. ožujka 2004. godine

Zastupnik optužbe: Dražen Križevac, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 120. st. 1. OK ZRH

I.-optuženik: Stojan Pavlović, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio od 05. ožujka 2003. godine do 08. travnja 2004. godine

II.-optuženik: Đuro Urukalo, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio od 05. ožujka 2003. godine do 08. travnja 2004. godine

III.-optuženik: Branko Berberović, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio od 05. ožujka 2003. godine do 08. travnja 2004. godine

Izabrani branitelj I.-optuženika: Dubravko Marjanović, odvjetnik iz Osijeka

Izabrana braniteljica II.-optuženika: Sibila Jagar, odvjetnica iz Osijeka

Izabrana braniteljica III.-optuženika: Dubravka Pešo, odvjetnica iz Osijeka

Žrtve:

– fizički i psihički zlostavljani: Milan Kramar, Josip Mikec, Stjepan Šumiga, Zvonko Arlav, Zvonko Geto, Goran Knez, Dragutin Posavec, Slavica Gudlin, Dragica Žganjer, Stjepan Hertarić, Ivan Blešć

-nezakonito privođen : Proka Radivojević

-prinuđivan na prisilni rad: Ivan Plešć, Stjepan Šumiga, Željko Jurčec, Robert Gajšek, Franjo Androić, Stjepan Jug, Valent Žganjer, Dragica Žganjer, Josip Kunović i Stevan Čizmar

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

POPOVAC izvjestaji s pracenja

Glavna rasprava u ponovljenom postupku započela je 20. travnja 2009. godine.

Optuženici su izjavili da se ne smatraju krivima za djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.

Nepravomoćna presuda objavljena je 07. srpnja 2009.

PRESUDE

Vijeće Županijskog suda u Osijeku je donijelo 08. travnja 2004. godine presudu kojom je, temeljem čl. 353. toč. 6. ZKP-a, u svezi čl. 1. Zakona o općem oprostu, prema IV-opt. Milanu Šariću optužba odbijena.

Optuženi Pavlović oslobođen je optužbe da je nadgledao ispitivanje mještana Kramara i Mikeca, pri kojem su ovi bili tučeni, te da je naredio privođenje Zvonka Geta, a potom nadgledao ispitivanje Zvonka Geta i Gorana Kneza, pri kojemu su oni bili tučeni.

Optuženci Pavlović, Urukalo i Berberović proglašeni su krivima za počinjenje kaznenih djela iz ostalih točaka optužnice.

Opt. Pavloviću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

Opt. Urukalu za učin k.d. iz čl. 120. st. 1. OKZ RH utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a za učin k.d. iz čl. 335. st. 1. KZ u trajanju od 6 mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca.

Opt. Berberoviću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

Vrhovni sud RH, na sjednici održanoj 18. ožujka 2008. godine, preinačio je prvostupanjsku presudu u odluci u kazni, u odnosu na opt. Urukala i k.d. nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplouivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ, te ga je u odnosu na to djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

U ostalom osuđujućem i oslobađajućem dijelu presuda je ukinuta i vraćena sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer je prvostupanjski sud za isto djelo donio i osuđujuću i oslobađajuću presudu, što, u odnosu na to djelo, izreku presude čini nerazumljivom i proturječnom samoj sebi.

U ostalim dijelovima prvostupanjska je presuda potvrđena.

Presudu i rješenje VSRH od 18. ožujka 2008. godine pogledajte ovdje (PDF, 184 KB).

Nakon provedenog ponovljenog postupka, na Županijskom sudu u Osijeku je dana 07. srpnja 2009. objavljena nepravomoćna presuda kojom su okrivljenici Pavlović, Urukalo i Berberović proglašeni krivima. Okr. Stojan Pavlović osuđen je na 3 godine zatvora, okr. Đuro Urukalo na 2 godine zatvora i okr. Branko Berberović na 1 godinu i 6 mjeseci zatvora.

Navedenu presudu od 07. srpnja 2009. god. pogledajte ovdje.

VSRH je na sjednici vijeća održanoj 09. veljače 2010. godine potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON PROVEDENOG PONOVLJENOG POSTUPKA

Nakon provedenog ponovljenog postupka na Županijskom sudu u Osijeku 07. srpnja 2009. objavljena je nepravomoćna presuda kojom su okrivljenici Pavlović, Urukalo i Berberović proglašeni krivima. Primjenom odredbi o ublažavanu kazne, okr. Pavlović osuđen je na 3 godine zatvora, okr. Urukalo na 2 godine i okr. Berberović na 1 godinu i 6 mjeseci.

Sud je presudio da su optuženici Pavlović, Urukalo i Berberović počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH u razdoblju od kolovoza 1991. do kraja 1996. godine u baranjskom selu Popovac, opt. Pavlović kao član Štaba TO Popovac i predsjednik odbora za zbrinjavanje izbjeglih osoba pri Mjesnoj zajednici Popovac, opt. Urukalo kao član Štaba i načelnik civilne zaštite, a opt. Berberović kao pripadnik TO, u nakani da selo Popovac učine etnički čistim srpskim područjem, sudjelovali u radu Štaba u cilju ostvarenja odluka kojima je civilno stanovništvo bilo izvrgnuto fizičkom i psihičkom zlostavljanju, nezakonitim uhićenjima i privođenjima, ispitivanju, premlaćivanju i mučenju, tjeranju na prisilni rad, držanju u svojstvu talaca te raznim drugim oblicima zastrašivanja, uslijed čega je najveći dio nesrpskog stanovništva Popovca morao napustiti svoje kuće i prijeći na slobodni dio RH.

Prvo suđenje provedeno je 2004. godine.[1] Postupak je vođen protiv četvorice okrivljenika. Presudom je optužba, nakon prekvalifikacije djela na kazneno djelo oružane pobune, odbijena u odnosu na IV-okr. Milana Šarića. I-okr. Stojan Pavlović oslobođen je optužbe u odnosu na dvije točke optužnice, a proglašen je krivim u odnosu na ostale točke optužnice te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci. Za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva II-okr. Đuri Urukalu utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari u trajanju od 6 mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca. III-okr. Branku Berberoviću za učin kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

VSRH je 18. ožujka 2008. godine preinačio prvostupanjsku presudu u odluci u kazni u odnosu na opt. Urukala. Za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

U ostalim (osuđujućim i oslobađajućim) dijelovima presuda prvostupanjskog suda je ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud za isto djelo donio i osuđujuću i oslobađajuću presudu.[2]

U ponovljnom postupku dokazi nisu ponovno izvođeni, već je, uz suglasnost stranaka, samo konstatirano njihovo čitanje. S obzirom da prvo suđenje (2004. godine) nismo pratili i s obzirom na navedeno u prethodnoj rečenici, nije nam poznato da li su oštećenici tada upozoravani na mogućnost postavljanja imovinskopravnog zahtjeva i kako su se o toj mogućnosti očitovali, no u izreci presude od 07. srpnja 2009. o (eventualnim) imovinskopravnim zahtjevima nije odlučeno.

Nadalje, Sud u obrazloženju presude nije dovoljno pojasnio oblik krivnje. Navedeno je samo da su optuženici svjesno poduzeli radnje i aktivnosti koje su usmjerene u cilju kršenja odredaba Ženevskih konvencija. Naime, s obzirom da je kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva moguće počiniti samo s namjerom (izravnom ili neizravnom), a da je stupanj kaznene odgovornosti okolnost koja se uzima u obzir pri odmjeravanju kazne, mišljenja smo da je potrebno više pažnje posvetiti okolnostima koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, posebno imajući u vidu da su prilikom odmjeravanja kazne primjenjene odredbe o ublažavanju kazne, zbog posebno izraženih olakotnih okolnosti. Okrivljenicima Urukalu i Berberoviću je, između ostalih, kao olakotne okolnosti cijenio i socijalno stanje i nezaposlenost, no unatoč tome, obvezao ih je na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna, na koliko je obvezan i opt. Pavlović, koji je znatno boljeg imovnog stanja od navedene dvojice optuženika.

Prikaz postupka pogledajte ovdje 


[1] To suđenje nismo pratili.

[2] VSRH je obrazložio da nije pravno moguće u izreci presude postojanje osude i oslobađanja za isti činjenični opis djelatnosti, jer sve radnje jednog produljenog kaznenog djela čine jedno jedinstveno kazneno djelo i predstavljaju jedinstven događaj, a jedinstveno kazneno djelo mora se u cjelini presuditi.