Zločin u Ravnim Kotarima 2

 

Dana 24. ožujka 2011. godine na Županijskom sudu u Zadru započela je glavna rasprava u kaznenom postupku protiv prvooptuženog Nebojše Baljka i drugooptuženog Steve Ivaniševića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO u Zadru broj K-DO-51/07 od 14. rujna 2009. terete se:

– prvooptuženi Nebojša Baljak – da je kao naoružani pripadnik tzv. milicije RSK na području Ravnih Kotara, u okupiranom selu Popovići, u razdoblju od listopada 1991. do 18. ožujka 1992., zlostavljao civile Zvonka Zelića, Boru Zelića i Milu Zelića;

– prvooptuženi Nebojša Baljak i drugooptuženi Stevo Ivanišević – da su 08. lipnja 1992. u popodnevnim satima u okupiranom selu Rodaljice, kao naoružani pripadnici tzv. milicije RSK, mučili i zlostavljali civilne osobe Ivana Paića i Stoju Paić.

Optužnicu ŽDO u Zadru broj K-DO-51/07 od 14. rujna 2009. pogledajte ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: 17 K – 45/09

Vijeće za ratne zločine: sudac Marijan Bitanga, predsjednik Vijeća, sutkinja Dijana Grancarić, članica Vijeća, sudac Vladimir Mikolčević, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, broj K-DO-51/07 od 14. rujna 2009. godine

Zastupnik optužbe: Slobodan Denona, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zadru

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženici: Nebojša Baljak i Stevo Ivanišević (obojica nepoznatog boravišta i nedostupni državnim tijelima RH te im se sudi u odsutnosti)

Branitelji optuženika: Filip Brdar, odvjetnik iz Zadra, za prvooptuženika; Tanja Budimir, odvjetnica iz Zadra, za drugooptuženika

Žrtve (zastrašivani, pretrpjeli tjelesne ozljede): Zvonko Zelić, Bore Zelić, Mile Zelić, Ivan Paić, Stoja Paić

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

RAVNI KOTARI II izvjestaji s pracenja sudjenja

Nakon što je glavna rasprava započela na Županijskom sudu u Zadru, predmet je delegiran Županijskom sudu u Splitu.

Županijski sud u Splitu 2012. godine donio je Rješenje kojim je obustavljen postupak protiv Baljka i Ivaniševića. Naime, Baljak i Ivanišević 1996. godine u odsutnosti su osuđeni na po 20 godina zatvora zbog počinjenja ratnog zločina. Riječ je o istovjetnom prostoru i vremenu djelovanja optuženika kao i u optužnici Županijskog državnog odvjetništva iz 2009. godine, s tim što su 1996. osuđeni zbog znatno težih radnji počinjenja kaznenog djela – usmrćivanja civilnih stanovnika, dok ih se u optužnici podignutoj 2009. godine teretilo za mučenje, zlostavljanje, nečovječno postupanje i zastrašivanje.

VSRH odbio je žalbu državnog odvjetništva kao neosnovanu. Time je rješenje kojim je postupak obustavljen postalo pravomoćno. Rješenje VSRH možete pogledati ovdje.

Presudu Županijskog suda u Zadru od 18. siječnja 1996. godine kojom su Ivanišević i Baljak proglašeni krivima i osuđeni na 20 godina zatvora svaki pogledajte ovdje.

Presudu VSRH broj I Kž-187/1996-3 od 4. travnja 1996., kojom je odbijena žalba branitelja okrivljenika i potvrđena presuda suda prvog stupnja, pogledajte ovdje.

 

PRIKAZ POSTUPKA

Županijski sud u Splitu 30. siječnja 2012. godine donio je Rješenje kojim je obustavio kazneni postupak protiv nedostupnih okrivljenika Nebojše Baljka i Steve Ivaniševića zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Sud je donio takvo rješenje nakon ocjene kako su isti okrivljenici već pravomoćno osuđeni za isto kazneno djelo.

Tijek postupka

Županijsko državno odvjetništvo u Zadru 2009. godine optužilo je Nebojšu Baljka i Stevu Ivaniševića zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Prvom točkom optužnice okr. Baljka tereti se da je u okupiranom selu Popovići, na području Ravnih Kotara, kao naoružani pripadnik tzv. Milicije RSK početkom listopada 1991. godine došao do vinograda u kojem je civil Zvonko Zelić brao grožđe te ga ondje zlostavljao. Prisilio ga je da se popne na smokvu, s tim da ga je prethodno udario kundakom puške po leđima, vezao mu oči maramom i pritom mu prijetio da će ga ubiti. Nakon izvjesnog vremena dopustio mu je da siđe sa smokve, a potom ga je udario kundakom puške po glavi, a s cijevi puške u predjelu rebara. U ožujku 1992. godine, zajedno s još jednim neimenovanim pripadnikom paravojnih postrojbi, došao je u obiteljsku kuću Zvonka i Bore Zelića u mjestu Popovići. Iz kuće su pojedinačno izvodili civile Zvonka Zelića, Boru Zelića i sada pokojnog Milu Zelića, odvodili ih u krš i ondje tukli, tražeći navodno skriveno oružje. Tom je prilikom okr. Baljak Zvonka Zelića udarao kundakom puške i nogama po glavi i tijelu i tako mu izbio osam zubi, Boru Zelića su okr. Baljak i drugi pobunjenici udarali šakama i nogama po glavi i tijelu, a pok. Milu Zelića su isto tako brutalno istukli.

Drugom točkom optužnice okrivljene Baljka i Ivaniševića tereti se da su 8. lipnja 1992. godine došli u obiteljsku kuću civila Ivana i Stoje Pajić u selo Rodaljice i ondje ih zlostavljali. Odmah po dolasku su Ivana Pajića počeli udarati čizmama i pištoljem po tijelu i glavi govoreći mu „da mu ustašku majku“ i da „što čeka tamo“. Nakon što je Ivan Pajić pao na tlo, podigli su ga i prebacili preko zida u susjedno dvorište te su ga ondje nastavili udarati. Pritom su mu nanijeli ozljede po tijelu i izbili mu zube. Nakon upita slijepe i invalidne Stoje Pajić zbog čega tuku Ivana, srušili su je sa stolice i njome je udarali po tijelu i glavi. Pritom su joj ozlijedili glavu. Iznemogle Ivana i Stoju su ostavili da leže u dvorištu. Potom su iz njihove kuće i susjednih kuća odnosili stvari.

Županijski sud u Zadru se oglasio stvarno nenadležnim za vođenje ovog kaznenog postupka pa je predmet transferiran Županijskom sudu u Splitu.

Tijekom pripreme za glavnu raspravu utvrđeno je da su okrivljenici Baljak i Ivanišević pred Županijskim sudom u Zadru već pravomoćno osuđeni za isto kazneno djelo – ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Naime, Županijski sud u Zadru je u siječnju 1996. godine donio presudu, kasnije potvrđenu od strane VSRH, kojom su Baljak i Ivanišević u odsutnosti proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 20 godina jer su tijekom 1992. godine u Rodaljicama, Podgrađu i ostalim mjestima Ravnih Kotara nastanjenih Hrvatima, kao pripadnici milicije tzv. RSK, s ciljem iseljavanja hrvatskog stanovništva ubijali civile i vršili teror prema civilima. Konkretno, 11. lipnja 1992. godine zajedno s još jednim neidentificiranim pripadnikom istih paravojnih formacija u Rodaljicama su ubili Mariju Šunić, Milku Grgas, Grgicu Šunić i Luku Šunića te ozlijedili Matiju Šunić, a 21. ožujka 1992. godine u Podgrađu kod Benkovca ubili su Nikolu Žilića. Sve okrivljenike usmrtili su hicima iz vatrenog oružja, osim Luke Šunića, kojemu je prerezan vrat.

Usporedbom činjeničnog opisa kaznenog djela za koje su okrivljenici pravomoćno osuđeni sa činjeničnim opisom kaznenog djela koji je predmet optužnice utvrđeno je kako su u mnogim elementima oni istovjetni ili gotovo istovjetni: svojstvo u kojem su okrivljenici djelovali (pripadnici tzv. Milicije RSK), prostor na kojem su djelovali (područje Ravnih Kotara), vremensko razdoblje u kojem su djelovali (1992. godina). Jedina razlika činjeničnog opisa kaznenog djela iz pravomoćne presude i činjeničnog opisa kaznenog djela iz optužnice jest ishod djelovanja okrivljenih. U presudi je navedeno da su ubili petero civila te ranili jednu civilnu osobu, dok iz optužnice proizlazi da su zlostavljali civile nanijevši im tjelesne ozljede.

Prema stavu Županijskog suda u Splitu, bez obzira na navedene razlike u ponašanju okrivljenih, imajući u vidu kazneno djelo za koje su pravomoćno osuđeni i kazneno djelo za koje je podignuta optužnica, radi se o istim kaznenim djelima. Obrazlažući ovakav stav, sud je naveo kako je za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH alternativno navedeno više radnji počinjenja, pa se ono može počiniti usmrćivanjem, teškim tjelesnim ozljeđivanjem, teškim narušavanjem zdravlja ljudi,… Kazneno djelo egzistira i ako je poduzeta i samo jedna od navedenih radnji, ali i ako se počini više radnji navedenih u čl. 120. st. 1. OKZ RH. Međutim, počinjenje više zabranjenih radnji čija je posljedica smrt civila, a potom počinjenje više zabranjenih radnji čija je posljedica teško tjelesno ozljeđivanje civila, ne tvori stjecaj više kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Radi se o jednom kaznenom djelu, tzv. prividnom stjecaju po osnovi alternativiteta. Zbog toga je zaključeno kako su okrivljeni Baljak i Ivanišević optuženi za kazneno djelo za koje su već pravomoćno osuđeni. Kako nitko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen, odnosno za koje je donesena pravomoćna sudska presuda, postupak protiv njih je obustavljen.

Protiv ovakvog rješenja žalio se državni odvjetnik, smatrajući ga nezakonitim, no njegovu žalbu VSRH ocijenio je neosnovanom.

VSRH je u svom rješenju istaknuo kako je cjelokupan kontekst inkriminacije iz pravomoćne presude smješten u istom prostoru, u istom vremenskom razdoblju, a optuženici su postupali u istom svojstvu i sa istim ciljem kao i u predmetnoj optužnici. Razlika je samo u identitetu oštećenika i nastalim  posljedicama.

U konkretnom slučaju riječ je o kaznenom djelu ratnog zločina protiv civila gdje je zaštićen objekt civilno stanovništvo. Broj žrtava pojedinog ratnog zločina nije od utjecaja na broj kaznenih djela koje počini dotični počinitelj. Zločin je moguće počiniti i ako se ugrozi samo jedna žrtva, no broj žrtava može biti i neograničen. Kriminalna količina za koju su osuđeni Baljak i Ivanišević nadmašuje količinu koja im je novom optužnicom stavljena na teret. U vidu treba imati da im je pravomoćnom presudom odmjerena maksimalna kazna zatvora.

Činjenica da je riječ o različitim oštećenicima ne eliminira mogućnost i nužnost konstrukcije produljenog kaznenog djela. Tek ukoliko bi kriminalna količina za koju su osuđeni i kazna na koju su osuđeni bila značajno ispod kriminalne količine za koje im se ponovno sudi i kazne koja bi ih mogla sustići u ponovnom suđenju, konstrukcija produljenog kaznenog djela ne bi se mogla uspostaviti.