Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice

Na Županijskom sudu u Sisku 16. veljače 2010. godine započela je glavna rasprava u predmetu Pere Đermanovića, Ljubana Bradarića, Dubravka Čavića i Ljubiše Čavića, optuženih da su 1991. godine počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH u selima Stubalj, Graboštani i Gornji i Donji Hrastovac.

Dana 23. travnja 2010. objavljena je presuda kojom su optuženici proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora: Pero Đermanović na 11 godina, Ljuban Bradarić na jednu godinu, Dubravko Čavić na 9 godina i Ljubiša Čavić na dvije godine zatvora.

Sjednica žalbenog vijeća Vrhovnog suda RH održana je 22. prosinca 2010. VSRH ukinuo je prvostupanjsku presudu u odnosu na optužene Đermanovića te Dubravka i Ljubišu Čavića. Prvostupanjska presuda u odnosu na opt. Bradarića je potvrđena.

Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenike je proglasilo krivima i osudilo na kazne zatvora: Peru Đermanovića na 9, Dubravka Čavića na 7 i Ljubišu Čavića na 2 godine.

Sjednica žalbenog Vijeća VSRH održana je 5. rujna 2012. godine. VSRH ukinuo je presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Dana 26. ožujka 2013. godine presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenici Đermanović, Dubravko Čavić i Ljubiša Čavić proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora: Đermanović u trajanju od 9 godina, Dubravko Čavić od 7, a Ljubiša Čavić od 2 godine.

Dana 9. listopada 2013. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je prvostupanjsku presudu protiv Đermanovića te Dubravka i Ljubiše Čavića, i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred potpuno izmijenjeno raspravno vijeće.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-10/09 od 05. studenog 2009. optuženike se tereti da su u listopadu 1991. u Stublju, Graboštanima te Gornjem i Donjem Hrastovcu kao pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine protuzakonito zatvorili, mučili i ubili civila Vladimira Letića, da su palili kuće, čime su uništavali imovinu u velikim razmjerima, kao i da su zastrašivali civile kako bi ih prisilili da napuste svoja mjesta.

Navedenu optužnicu možete vidjeti ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Broj predmeta: K-44/09

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Snježana Mrkoci, predsjednica Vijeća; sudac Željko Milinarić, član Vijeća; sutkinja Alenka Lešić, članica Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, broj K-DO-10/09 od 05. studenog 2009.

Zastupnik optužbe: Ivan Petrkač, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Sisku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženici: Pero Đermanović (nalazio se u pritvoru, koji je ukinut 12. studenoga 2012.), Ljuban Bradarić (brani se sa slobode), Dubravko Čavić (nedostupan) i Ljubiša Čavić (pritvor ukinut nakon objave prvostupanjske presude)

Branitelji optuženika: branitelj I-optuženog Zorko Kostanjšek, odvjetnik iz Siska, branitelj II-optuženog Danko Kovač, odvjetnik iz Siska, branitelj III-optuženog Ivan Rafaj, odvjetnik iz Siska, branitelj IV-optuženog Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska

Žrtve:

– protupravno zatvoren, mučen i ubijen: Vladimir Letić

– zapaljene kuće: Steve Karanovića i Ive Karanovića

– zastrašivana: Danica Devedžija

 

DRUGI I TREĆI POSTUPAK

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-1/11

Vijeće za ratne zločine: sudac Zdravko Majerović, Predsjednik vijeća, sudac Željko Horvatović, član Vijeća, sudac Tomislav Juriša, član Vijeća – umjesto suca Željka Horvatovića u trećem (drugom ponovljenom) postupka članica vijeća je sutkinja Tatjana Ivošević Turk

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, K-DO-10/09 (K-DO-145/11) od 05. studenog 2009.

Zastupnik optužbe: Robert Petrovečki, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Optuženi: I-opt. Pero Đeranović, nalazi se u pritvoru, III-opt. Dubravko Čavić, sudi mu se u odsutnosti, IV-opt. Ljubiša Čavić, brani se sa slobode

Branitelji optuženih: Enver Vučetić, odvjetnik uz Zagreba, branitelj opt. Đermanovića; Zvonimir Zebec, odvjetnik iz Zagreba, branitelj opt. Dubravka Čavića, Tomislav Jonjić, odvjetnik iz Zagreba, branitelj opt. Ljubiše Čavića.

 

IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA SUĐENJA

Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice – izvještaji s praćenja suđenja

Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice – izvještaji s praćenja ponovljenog suđenja

Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice – izvještaji s praćenja trećeg (drugog ponovljenog) suđenja

 

PRESUDA

Dana 23. travnja 2010. objavljena je presuda kojom su optuženici proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora: Pero Đermanović na 11 godina, Ljuban Bradarić na jednu godinu, Dubravko Čavić na 9 godina i Ljubiša Čavić na dvije godine zatvora. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio sudjelovanje IV. optuženog Ljubiše Čavića u prislinom odvođenju i likvidaciji Vladimira Letića.

Presudu Županijskog suda u Sisku od 23. travnja 2010. možete pogledati ovdje.

Sjednica žalbenog vijeća Vrhovnog suda RH održana je 22. prosinca 2010. Izvještaj sa sjednice možete pogledati ovdje. VSRH ukinuo je prvostupanjsku presudu u odnosu na optužene Đermanovića te Dubravka i Ljubišu Čavića. Prvostupanjska presuda u odnosu na opt. Bradarića je potvrđena.

Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenike je proglasilo krivima i osudilo na kazne zatvora: Peru Đermanovića na 9, Dubravka Čavića na 7 i Ljubišu Čavića na 2 godine.

Sjednica žalbenog Vijeća VSRH održana je 5. rujna 2012. godine. Izvještaj sa sjednice možete pročitati ovdje. VSRH ukinuo je presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Dana 26. ožujka 2013. godine presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenici Đermanović, Dubravko Čavić i Ljubiša Čavić proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora: Đermanović u trajanju od 9 godina, Dubravko Čavić od 7, a Ljubiša Čavić od 2 godine.

Dana 9. listopada 2013. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je prvostupanjsku presudu protiv Đermanovića te Dubravka i Ljubiše Čavića, i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred potpuno izmijenjeno raspravno vijeće.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Dana 23. travnja 2010. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku objavilo je presudu kojom su optuženici proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Sud je optuženike proglasio krivima da su u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice (Stublju, Graboštanima te Donjem i Gornjem Hrastovcu) u listopadu 1991. godine kao pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine protuzakonito zatvorili, mučili i ubili civila Vladimira Letića (I-opt. Pero Đermanović i III-opt. Dubravko Čavić), palili kuće čime su uništavali imovinu u velikim razmjerima (I-opt. Pero Đermanović i IV-opt. Ljubiša Čavić), kao i da su zastrašivali civile kako bi ih, izazivajući strah i nesigurnost, prisilili da napuste svoje domove (II-opt. Ljuban Bradarić).

Izrečene su im kazne zatvora: Peri Đermanoviću od 11 godina, Ljubanu Bradariću od jedne godine, Dubravku Čaviću od 9 godina i Ljubiši Čaviću od 2 godine.[1]

Sud je iz činjeničnog opisa presude izostavio sudjelovanje IV-opt. Ljubiše Čavića u likvidaciji Vladimira Letića. Po ocjeni suda provedeni dokazi, pogotovo iskaz svjedoka Steve Karanovića, upućuju na zaključak da je IV-optuženik sudjelovao u uhićenju i odvođenju oštećenog Letića u komandu Teritorijalne obrane, no da to niti indikativno ne sugerira da je ovaj optuženik znao da će Vladimir Letić biti ubijen.

Tijekom dokaznog postupka neposredno je ispitano 17 svjedoka, pročitani su iskazi dvojice svjedoka, pročitan je zapisnik o ekshumaciji posmrtnih ostataka civilnih i drugih žrtava rata na području Hrvatske Kostajnice od 22. svibnja 1996. te je izvršen uvid u fotodokumentaciju ekshumacije.

Većina ispitanih svjedoka/inja ne raspolažu neposrednim saznanjima o inkriminiranim događajima. Informacije crpe od sumještana.

Svjedoci Nikola Medić, Nikola Jeličić, Ana Čorić, Dragica Grubić i Milka Mrkšić su naveli da poznaju prvooptuženika, ali da ga nisu prepoznali u skupini ljudi koja je vodila kroz selo ošt. Vladimira Letića. No sud je na temelju iskaza Steve Karanovića, koji je “decidirano i okolnosno tijekom cijelog postupka iskazivao o dinamici kretanja pokojnog Vladimira Letića u periodu od 16. do 17. listopada 1991.”[2] utvrdio da je nedvojbeno da su oštećenika najprije mučili, a potom i likvidirali optuženici Pero Đermanović i Dubravko Čavić te osoba nadimkom “Japan”.

Navodi svjedoka Steve Karanovića, prema zaključcima suda, potkrijepljeni su iskazima svjedoka Slavka Vukičevića i Ostoje Vukičevića, koji se ne popudaraju u svim detaljima, no navedeni svjedoci izričito su naveli da su u vozilu s Vladimirom Letićem bili optuženici Pero Đermanović i Dubravko Čavić.

Cijeneći evidentne razlike u iskazima ispitanih svjedoka, sud je zaključio da se radi o velikom proteku vremena od događaja do davanja iskaza zbog čega nije opravdano očekivati da se iskazi svjedoka u svemu podudaraju. Ovakva interpretacija opravdana je kada se radi o različitostima koje nisu od odlučujućeg značaja, no različitosti u iskazima ne samo različitih svjedoka, već i u iskazima istog svjedoka, koje nisu potpuno razjašnjene, mogu dovesti u pitanje potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.[3]

Iako je u činjeničnom opisu presude navedeno da je nakon uhićenja oštećeni Letić u Komandi TO bio ispitivan i fizički i psihički zlostavljan, a potom odvezen u Stubalj kako bi prokazao kuće u kojima se nalazi naoružanje, o tome u obrazloženju presude nema riječi.

Pored navedenog, sud je odbio suočiti svjedoke čiji se iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Nije usvojen niti dokazni prijedlog za provođenjem očevida kako bi se utvrdilo je li svjedok Stevo Karanović, s mjesta na kojem se nalazio, mogao vidjeti osobe koje su zapalile njegovu kuću i kuću Ive Karanovića. No o potrebi je li bilo potrebno izvesti pojedini predloženi dokaz, po žalbi je u mogućnosti odlučiti jedino Vrhovni sud RH.[4]

Glavna rasprava provedena je u neadekvatnim uvjetima – u sudnici koja se rekonstruira. Sud ne posjeduje tehničke uređaje za prijenos slike i tona. Prijedlozi za ispitivanjem svjedoka koji se nalaze na područjima susjednih država posredstvom video-konferencijske veze redovito se odbijaju.


[1] Primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne, sud je optuženicima Ljubanu Bradariću i Ljubiši Čaviću izrekao kazne ispod donje granice propisane za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
[2] Presuda K-44/09 od 23. travnja 2010., str. 21
[3] Iskaz svjedoka Steve Karanovića razlikuje se od iskaza danog u istražnom postupku te u postupku protiv nepoznatog počinitelja Kir-816/08. Vijeće je odbilo predočiti iskaz svjedoka Karanovića uz obrazloženje da se radi o drugom kaznenom postupku.
[4] VSRH, na sjednici žalbenog vijeća održanoj 22. prosinca 2010., ukinuo je prvostupanjsku presudu.

 

O PONOVLJENOM PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Nakon provedenog ponovljenog prvostupanjskog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu 8. studenoga 2011. okrivljenike je proglasilo krivima i osudilo na kazne zatvora: Peru Đermanovića na 9, Dubravka Čavića na 7 i Ljubišu Čavića na 2 godine zatvora. Proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, time što su tijekom listopada 1991. u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice (Stublju, Graboštanima te Donjem i Gornjem Hrastovcu) kao pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine:

a) Pero Đermanović i Dubravko Čavić prisilno odveli Vladimira Letića iz kuće njegove sestre u Graboštanima, tako što su mu ruke vezali žicom i odvezli ga u automobilu „Renault 4“ u zapovjedništvo TO u Gornjem Hrastovcu, gdje su ga pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine ispitivali i fizički zlostavljali, odakle su ga sljedećeg dana odvezli u selo Stubalj, gdje je morao pokazivati u kojim kućama ima oružja, a nakon toga su ga Pero Đermanović i Dubravko Čavić s pokojnim Milanom Stiljkom zvanim „Japan“ odveli u brdo prema šumi zvanom „Parlogi“ gdje su ga s više hitaca iz vatrenog oružja usmrtili, nanijevši mu pri tome i tjelesne ozljede u vidu prijeloma obje potkoljenice i glave;

b) Pero Đermanović i Ljubiša Čavić 26. listopada 1991. u večernjim satima u Graboštanima ušli u dvorišta dviju obiteljskih kuća, u vlasništvu Steve Karanovića i Ive Karanovića, polili ih benzinom i zapalili uslijed čega su izgorjele.

Ponovljeni prvostupanjski postupak proveden je u odsutnosti okrivljenog Dubravka Čavića, zastupanog po branitelju po službenoj dužnosti. Okrivljeni Đermanović tijekom postupka bio je u pritvoru, koji mu je nakon objave presude produžen.

Ponovljeni postupak trajao je 6 mjeseci. Na četiri ročišta glavne rasprave i vanraspravnom saslušanju uz korištenje video-konferencijske veze saslušano je 12 svjedoka i medicinski vještak, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi pojedinih svjedoka, od Državnog hidrometeorološkog zavoda pribavljeni su podaci o mjesečevim mijenama i naoblaci za dane 20. – 30. listopada 1991. za područje Graboštana, općina Hrvatska Kostajnica, izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju te su ponovno saslušana dvojica svjedoka očevidaca, izvršen je očevid. Odbijeni su dokazni prijedlozi branitelja za suočavanjem svjedoka očevidaca te pribavljanjem dokumentacije o ostvarivanju prava na obnovu zapaljenih kuća kao neprikladni ili nevažni, jer je sud smatrao da je činjenica koja bi se navedenim dokaznim prijedlogom trebala utvrditi već utvrđena drugim dokaznim sredstvima.

Po završetku dokaznog postupka tužiteljstvo je djelomično izmijenilo činjenični opis izvršenja kaznenog djela iz optužnice. Okrivljenike se više ne tereti da su imali namjeru protjerati stanovništvo hrvatske nacionalnosti, a iz činjeničnog opisa optužnice izostavljen je i navod da su okrivljeni Đermanović i Dubravko Čavić zajedno s Milanom Stiljkom zvanim „Japan“ Vladimira Letića, prije usmrćenja, udarali kundacima pušaka i nogama obuvenim u vojničke čizme.

Tijekom dokaznog postupka bilo je dvojbeno s kojom sigurnošću se sud može osloniti na iskaz samo jednog svjedoka očevica, osobito za kazneno djelo pod točkom b) optužnice i izreke presude. No iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo kako im se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

Prilikom odmjeravanja kazni sud je kao olakotne okolnosti kod okrivljenika cijenio njihove obiteljske prilike, nekažnjavanost za druga kaznena djela te okolnost da je počinjenje ovog djela rezultat turbulentnih ratnih zbivanja. Otegotnom okolnošću ocijenio je najviši stupanj odgovornosti – izravnu namjeru, i pobude – usmjerene protiv pripadnika hrvatskog naroda.

Na presudu su uložene žalbe: okrivljenika radi nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te postupovnih povreda i ŽDO Zagreb radi odmjerenih kazni koje tužiteljstvo smatra neprimjerenima težini počinjenog kaznenog djela.