Zločin u Zalužnici kod Otočca (opt. Mićo Dorontić i dr.)

Postupak protiv Miće Dorontića, Dane Borovca, Rade Hinića, Milana Brakusa, Branislava Popovića, Đure Popovića, Darivoja Ivančevića i Nedjeljka Milinovića, za kazneno djelo protupravnog ranjavanja i ubijanja neprijatelja iz čl. 124. st. 1. OKZ RH.

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Županijski sud u Gospiću

Broj predmeta: K-11/97

Raspravno vijeće: sutkinja Matilda Krunić, predsjednicaVijeća, sutkinja Miroslava Jurjević, članica Vijeća, suci porotnici Nikola Milinković, Josip Bašić i Nikola Galac, članovi Vijeća

Optužnica: Vojnog tužiteljstva u Karlovcu broj KT-370/93 od 30. rujna 1996. godine

Kazneno djelo: protupravno ranjavanje i ubijanje neprijatelja iz čl. 124. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Mićo Dorontić, Dane Borovac, Rade Hinić, Milan Brakus, Branislav Popović, Đuro Popović, Darivoj Ivančević i Nedjeljko Milinović – opt. Milan Brakus jedini je optuženik koji je prisustvovao suđenju, ostalima se sudilo u odsutnosti

Branitelj optuženih: Stjepan Nikšić, odvjetnik iz Gospića

Žrtve:

– ubijen: Refik Mahmuljin

– ranjeni: Slobodan Damjanović, Smajil Mećavica, Zvonko Osvaldić i Boško Radić

Presudom Županijskog suda u Gospiću od 14. listopada 1997. godine sva osmorica okrivljenika proglašeni su krivima što su 28. lipnja 1993. godine oko 15,00 u mjestu Zalužnica, Općina Otočac, kao pripadnici pobunjeničkih srbočetničkih paravojnih oružanih formacija, u trenutku kada su vidjeli da nailazi kamion hrvatske vojske, u kojem se nalazilo 11 nenaoružanih hrvatskih vojnika, želeći usmrtiti vojnike, iznenada otvorili vatru iz pješačkog naoružanja kojom prilikom je smrtno stradao jedan vojnik, ranjena su petorica vojnika, a svi preživjeli su zarobljeni i odvedeni u logor.

Svaki od optuženika osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

Presudu Županijskog suda u Gospiću broj K-11/97-64 od 14. listopada 1997. godine pogledajte ovdje.

PRESUDA VSRH

Vrhovni sud Republike Hrvatske 18. veljače 1998. godine odbio je žalbu optuženih kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH broj I Kž-597/1997-5 od 18. veljače 1998. godine pogledajte ovdje.